testing...testing

31 ožujak 2015

mislim da moram napisati nešto kako mi ne bi smaknuli blog.

nešto

čitajte Ephraima Kishona

13 veljača 2006




. . . . . . ... . . .on je dobar za vas.

danas jednostavno mrzim...

...onaj auto koji me tako bezobzirno zakačio retrovizorom dok sam hodala po cesti jer su njegove kolege vozači popunili nogostup
trebala sam se zatrčati i opaliti mu auto nogom

...čovjeka iz institucije zbog kojeg nisam mogla popiti kavu u miru
ponekad je trenutak skroz krivi

...aute na cesti, aute na kolniku, aute s auspuhom, aute u svim oblicima

...vozače autobusa koji pažljivo gledaju na zadnja vrata i zatvaraju ih čim putnici izađu ne obazirući se na švercera (ili čovjeka koji pokušava stići na bus) koji ulazi
skupa s njima ovdje stoje i oni koji ne otvaraju vrata bakici koja kuca, a bus nije krenuo...

..dječurliju koja vrišti i priča gluposti..

...ljude koji hodaju gradom bez imalo kulture kretanja među ljudima...
otvorite jebene oči!! i naučite komunicirati neverbalno!! interakcija je stvarno iscrpljujuća s ljudima koji ne obraćaju pažnju

HRT, nacionalizam i ksenofobija

11 veljača 2006

Mediji uvelike proširuju naša osjetila i mijenjaju društvo, oni su objektivni fenomeni koji utječu na nas kao subjekte. U ovom eseju pozabavit ću se nekima od načina na koje HRT kao javna državna televizija utječe na sliku koju Hrvati imaju o sebi i na njihov odnos spram Srba.
Koliko god se pojedinci na HRT-u trudili izražavati svoj stav, sadržaji koji se prikazuju refleksija su dominantnog diskursa. To je svojevrsna kulturna hegemonija koja pomoću konotativnih kodova vrši dominaciju na nesvjesnoj razini. Treba uzeti u obzir da je za većinu hrvatskog stanovništva televizija glavni izvor informacija. Obrazovna struktura Hrvata je krajnje poražavajuća, stoga mogu zaključiti da gledatelji nekritički i neselektivno upijaju program. Ovdje bih se posebno dotakla informativnih emisija. TV vijesti su u velikoj mjeri odjek interesa i stajališta dominantne društvene klase; ona određuje što je vijest i usmjerava novinare. Vrši se aktivni nadzor, odnosno, uključenje i isključenje određenih sadržaja. Nije slučajno što se nakon prve vijesti u Dnevniku o Anti Gotovini u Haagu pušta reportaža o Vukovarcima koji su liječili ranjene Srbe za vrijeme rata. Ili što su se u prilogu o četničkom skupu u Ravnoj Gori samo prvi dan spominjali prosvjedi mnogobrojnih udruga, narednih par dana naveliko se razglabalo samo o Radikalima na vlasti i obnavljanju planova o Velikoj Srbiji. Pažljivi odabir vijesti i njihov redoslijed dobro su razrađeni mehanizmi koji djeluju na nesvjesnoj razini i stavraju osjećaj pripadanja i zajedničkih vrijednosti. Kad se o nekom zbivanju masovno izvještava, pojedinci mogu priču uklopiti u svoju vlastitu spoznaju stvarnosti i opće znanje o temi. A na spoznaju stvarnosti subjekta mediji, u ovom slučaju televizija, utječu u velikoj mjeri.
Svako odstupanje od službene istine oštro se sankcionira, primjera ima mnogo; Tihomir Ladišić i Otvoreno, Denis Latin i Latinica, pa čak je i prosvjed Aleksandra Stankovića koji je u zadnjoj minuti svoje emisije Nedjeljom u 2 stavio papirić 'Zatvoreno' u znak potpore Tihomiru Ladišiću bio novčano kažnjen. O slobodi medija u Hrvatskoj mnogo nam govori slučaj Denisa Latina koji se usudio kritički dotaknuti dogmu o Tuđmanu. Koliko politika utječe i želi utjecati na TV program jasno su pokazale višednevne saborske rasprave na tu temu.
Osim što HRT kroji javno mnijenje u već dovoljno ksenofobičnom okruženju, efekt se resprostire u dva smjera: na Hrvate koji upijaju i Srbe koji gledaju. Stvara se ozračje nacionalizma s obje strane; Hrvati se osjećaju ugroženi i definiraju sebe u odnosu na Drugog (tu se upliče i povijest kao argumentacija prečesto korištena od strane nacionalista), a Srbi na sliku sebe u hrvatskim medijima odgovaraju zatvaranjem i također se definiraju u odnosu na Drugog. Ovo su moji zaključci na temelju vlastitog iskustva i znanja. Previše puta sam se za vrijeme posjeta Srbiji susrela s posprdnim pitanjima upućenih od strane mladih ljudi, poput 'Kako je u lijepoj vašoj?'. Dosta sam razmišljala o krivim slikama koje imamo jedni o drugima i zaključila da su jedan od najvećih krivaca za to upravo mediji, tj, njihova propaganda. Svi smo svjedočili tome koliki utjecaj propaganda može imati na ljude, stoga mi je ovo stanje alarmantno. Ovakvom politikom tenzije tiho tinjaju, a ratna trauma, ksenofobija i netrpeljivost prenose se na mlađe generacije. Produljuje se i produbljuje nezdravo okruženje i utjecaji koji prilično koče razvoj, kako kulturalni, tako i politički i ekonomski.

ovo su slike kristala zamrzute vode

07 veljača 2006

...poslije Chopinove pjesme..

nakon slušanja Mozartove simfonije

zagađena voda na čijoj je posudi pisalo hvala

voda ima memoriju i još mnoga druga svojstva. stvari uopće nisu onakve kakvima ih mi vidimo.

i sad mene zanima, što sa sobom nosi voda čiji je mlaz korišten u masturbaciji?
seksualnu energiju?
pranu?
sramne dlake?

još jedan u nizu

Službeni mobitel je zasvirao polifonu internacionalu.
'Ružičasti leptirić, izvolite'
'Dobar dan, ja bih… ovaj zanima me, aaa..'
'Tražite nekog posebno ili vam je svejedno?'
'Djevojku s platinasto plavom perikom'

To sam bila ja. Dogovorili smo se za 18h, čisti seks, bez emocija s kondomom. 200€, jedno svršavanje, njegovo naravno.
Bio je to neki mladi nadobudni anarhista; visok, mršav, povećeg crvenog nosa. U očima je imao našu, francusku, jugoslavensku trobojnicu nešto drugačijeg dizajna. Sramežljivo je upitao smije li staviti CD s muzikom.
'To se dodatno naplačuje, spada u posebne zahtjeve.'
'Koliko?'
'25€.'

Da sam znala da je riječ o Extreme noise terroru naplatila bih i više.
Kurac mu je bio osrednje veličine, uz vlažni kondom neću ga previše ni osjetiti. Mnogo mi je puta palo na pamet da bih mogla poput Christiane F. u polumraku staviti ruku dole pa da kreteni jebu prostor između ruku i bedara, ali nekako mi se činilo neizvedivo. Možda u sedamdesetima nisu najbolje poznavali anatomiju, a osjet im je bio slabiji. Ili je Christiane F. imala meku, vlažnu i jako veoma toplu ruku.

Jebao me u crust-punk ritmu. Jebao je polubeživotno tijelo čija je glava bila okrenuta u stranu. Jedini trenutak kad pogledam lice čovjeka je njegov orgazam. Taj izraz lica mi uz novce kompenzira pretrpljeno gađenje. I veseli me iz razloga što je gotovo; je sretna, oni još sretniji.

U trenutku njegovog orgazma, koji ga je očigledno iznenadio, prozborio je : 'O Bože!'

Čovjek koji aziva Boga svršavajući u kondom položen u kurvinu vaginu, teško može biti loš čovjek. Prije bih rekla pokajnik.
Anarhist koji zaziva Boga na vrhuncu možda ima krizu identiteta. Ili u doživljaju ekstatičnog iskustva dok mu je prilična količina krvi iz mozga premještena u druge dijelove tijela zaboravlja sve svoje stavove i predaje se čistoj esenciji postojanja.

Uistinu,.. čudni su putevi Božji…

02 veljača 2006


kelj pupčar je moj najbolji prijatelj.

poriluk nije loš tip, ali previše pije..

... a ona mala rotkvica... e, ona zaslužuje poseban post!:)

Kako preživjeti u zemlji u kojoj se penetracija prsta u anus ne smatra silovanjem?

01 veljača 2006


Žena je objekt. Mora dobro izgledati (ako joj nije jasno kako, neka baci oko na neku naslovnicu) i biti poželjna. I što manje misliti.
Muškarac je ipak muškarac i on mora zadovoljiti svoje potrebe. A žena mora biti glatka, podatna i uvijek spremna. Tako su je učili od malih nogu.
Ključan je bio trenutak kad je muškarac (prije mnogo tisuća godina) shvatio da je zbog dvije stvari nadmočniji od žene; fizički je jači i zbog toga u bilo kojem trenutku može općiti sa ženom, a ona ukoliko ostane trudna idućih par godina posvećena je djetetu i teško može biti aktivan član zajednice i pridonositi na druge načine osim odgojem djece.
Pojavom monoteizma, patrijarhat je dobio još veći oslonac. Bog je muško, proroci su muškarci, a žena je ovdje samo kao neka vrsta kušnje, i za reprodukciju, naravno.
Uloge su se tokom povijesti izmjenile, ali u nekoj svojoj srži stvar je ostala ista.
U mnogim zemljama silovanje u braku ne postoji u pravnom smislu jer žena mora ispunjavati svoju dužnost. Kako se norme ponašanja usađuju od samog rođenja, velika većina ljudi smatra ih svojima, a ne nametnutima. Malo je onih koji promišljaju svojom glavom, takvi obično nalete na zid okoline koja uglavnom odbacuje alternativne stavove jer ih percipiraju kao napad na ono što oni jesu, na njihova najdublja uvjerenja i samu njihovu bit. Ljudi su ovce i mase su glupe i povodljive, grade svoj identitet na pripadanju takvoj skupini, stoga se pozitivne promjene događaju vrlo teško. Uvjereni su u svoju normalnost i ispravnost.
Prihvaćaju uloge koje su im nametnute (ali u celofanu, fino i suptilno) i društveno uvjetovane obrasce ponašanja i razmišljanja.
(mogao bi netko reći da mlatim praznu slamu jer žene svjesno prihvaćaju svoju ulogu i tko im je kriv zbog toga, ali stvar nije tako jednostavna)
Zbog tih uloga, muškarci si dopuštaju mnoge stvari, a žene prihvaćaju neke od njih. Tanka je granica između ugodne pažnje i seksualnog uznemiravanja.
Općeprihvaćeno je napaljeno komentiranje ženinog izgleda, jer koji kurac se tako obukla onda?! Traži da je siluju, i bila bi blagoslovljena kad bi to bio baš taj njegov falus!
Iako u pravnom smislu postoje stvari na papiru, činjenica je da silovana žena nosi stigmu i da je to glavni razlog neprijavljivanja silovanja.
Zašto stavljam teret na muškarce kad oba spola pristaju na svoje uloge? Zato što svijet kreiraju i vode muškarci, zato što su nadmoćniji (a jedino pokriće im je tradicija) i zato što ONI vrše agresiju nad ženama. (obrnuti primjeri postoje, ali statistički su zanemarivi)
Problem je što mnoge žene (zbog svoje uloge) ne dijagnosticiraju seksualno uznemiravanje. Ukoliko joj ne pašu komentari, treba okrenuti glavu i šutke proći. One kojima pašu, time nesvjesno daju legitimitet za daljnji nastavak takvog ponašanja. A kako joj neće pasati kada sve što se od žene traži je da bude lijepa i da šuti(i rodi djecu u nekoj životnoj fazi)! Osjećaj zamijećenosti i poželjnosti je svojevrstan dokaz da ispunjava svoju ulogu.
Od komentiranja do hvatanja za dupe samo je par koraka. Buljenje u nečije grudi također je atak na osobu. Dugo je trebalo da se na ženu počne gledati kao na čovjeka (u jeziku se kad kažemo 'čovjek' misli na muškarca, a imenice ženskog roda najčešće su izvedenice iz muškog), o ženskom orgazmu se nije pričalo do sredine 20.stoljeća (smatralo se da ne postoji), a pravo glasa su dobile u prvoj polovini prošlog stoljeća. I sad bi se moglo činiti da su se stvari značajno promijenile, ali samo su poprimile drugi oblik. Sex sells! Odnosno, mlado, lijepo i golo. A to su opet žene, jer ipak su one lijepši spol. A to daje muškarcu za pravo (pošto je on jači spol) da se postavlja na takav način. Žena je neprestano izložena pogledima koji su mnogo više od pogleda, oni sa sobom vuku cijele obrasce ponašanja koji vode do seksualnog napastovanja. 'pa sta, samo te ulovio za dupe!'. Otkud ikome pravo da na bilo koji način takne moje tijelo bez dopuštenja? Društvo mu daje to pravo, jer žena i je za to stvorena. To je jasno pokazao slučaj s američkom košarkašicom. Ima takvih slučaja mali milion, samo nisu medijski eksponirani. Odbacivanje optužnice je jasan pokazatelj odnosa moći u društvu i nesumnjivo opravdava sve buduće slične slučajeve. Valjda muškarcu kad se digne kurac, sva krv iz mozga jurne dole, pa je on sad strašna napaljena životinja koja mora zadovoljiti svoju pohotu. Ako si već takva životinja pa te razum ne može spriječiti u ispoljavanju svojih nagona, zašto onda ne sereš nasred ulice kad ti se prisere?! Lako je biti uman i razborit kad nam odgovara.

<< Arhiva >>